OSNOVE ULAGANJA U FONDOVE

Za ulaganje u investicijski fond ne morate imati iskustva u trgovanju na burzama, a za svoj novac dobivate pristup ljudima kojima je upravljanje financijskom imovinom profesija te manje troškove transakcija i puno veću likvidnost vašeg ulaganja

Najkraće rečeno, investicijski je fond skup (portfelj) brojnih raznovrsnih vrijednosnih papira kao što su dionice, obveznice i ostali financijski instrumenti. Kupac udjela u određenom investicijskom fondu kupio je postotak ukupnog portfelja svih vrijednosnih papira koje taj fond posjeduje. Dakle, kad kupite udio u investicijskom fondu, vlasnik ste tog udjela i sudjelujete u vlasništvu određenog dijela svih financijskih instrumenata koje taj fond posjeduje.

Pri kupnji udjela u investicijskom fondu postajete suvlasnici s drugim ulagateljima koji su također kupili udjele u tom fondu. Posebno vam primamljiva u takvoj vrsti ulaganja može biti činjenica kako vam ne trebaju milijuni da biste kupili udjele u investicijskom fondu. Naime, ovisno o tom za koji se fond odlučite, najmanji ulog u nekim slučajevima može iznositi i svega nekoliko stotina kuna. Novac prikupljen na takav način društvo koje upravlja tim fondom ulaže u skladu s unaprijed određenom strategijom ulaganja.

Moguće ulaganje i s manje novca

Investicijski fondovi danas su glavni igrači na svjetskim financijskim tržištima, a popularnost su stekli upravo tim što onoga kupca udjela pošteđuju dodatnog informiranja o brojnim vrijednosnim papirima kojima fond raspolaže.

Za ulaganje u investicijski fond ne morate imati iskustva u trgovanju na burzama, a za svoj novac dobivate pristup ljudima kojima je upravljanje financijskom imovinom profesija, manje troškove transakcija i veću likvidnost vašeg ulaganja koje je, ponekad u nekim fondovima, vezano i uz porezne olakšice.

Investicijske fondove osnivaju društva za upravljanje fondovima. Poslovanje investicijskih fondova uređeno je posebnim zakonima, a nadziru ih posebne regulatorne ustanove. U Hrvatskoj poslovanje fondova nadzire HANFA.

Vrste investicijskih fondova

Investicijski fondovi međusobno se razlikuju prema pravnom statusu, načinu kako su organizirani, pogodnostima koje pružaju svojim članovima i strukturi ulaganja. Neki investicijski fondovi ulažu samo u jednu vrstu imovine (primjerice, samo u dionice, obveznice i sl.), dok neki kombiniraju više vrsta vrijednosnih papira. Kad se gleda organizacija fondova, osnovna je podjela na zatvorene i otvorene investicijske fondove.

Vrijednost investicijskog fonda definirana je neto vrijednošću njegove ukupne imovine. To je zbroj svih vrijednosnica koje posjeduje pomnožen s njihovom cijenom, uvećan za vrijednost ostale aktive kao što su novac na računima dioničara i depoziti te umanjen za sve obveze fonda.

Zatvoreni investicijski fond

Zatvoreni investicijski fond pri osnivanju izdaje točno određen broj dionica kojima trguje na uređenim financijskim tržištima (burza), a cijenu dionice takvog fonda određuje ponuda i potražnja za dionicama tog fonda na tržištu. Zatvoreni fond ne izdaje dodatne dionice i nije obvezan otkupljivati vlastite dionice.

Ako ste uložili u neki zatvoreni investicijski fond i želite prodati svoj udio u njemu, prodajete ga na uređenom tržištu, neovisno o samom fondu. Dioničari u zatvorenom fondu imaju vlasnička prava i sudjeluju u dobiti, a fond im može isplatiti dividendu na kraju godine, ako žele.

Otvoreni investicijski fond

Otvoreni investicijski fond ne izdaje dionice nego udjele. Razlika je u tom što udjeli svom vlasniku ne daju upravljačka prava, nego samo pravo na sudjelovanje u dobiti, ako je fond ostvari.

Otvoreni investicijski fond ima promjenljiv broj udjela jer je u svakom trenutku spreman otkupiti svoje udjele od ulagatelja ili im prodati dodatne udjele prema važećoj cijeni u tom trenutku.

Ulaganjem novca u otvoreni fond stvaraju se novi udjeli i povećava njegov investicijski potencijal, a otkupljivanjem udjela smanjuje se iznos sredstava koja se mogu investirati.

Cijena udjela u otvorenom investicijskom fondu izračunava se svakodnevno tako što se neto vrijednost njegove imovine podijeli s brojem izdanih udjela.

Otvoreni investicijski fondovi obvezni su svakodnevno objavljivati cijene po kojima kupuju i prodaju svoje udjele.

UCITS fondovi kao otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom namijenjeni su širokom krugu ulagatelja (građanima), a alternativni investicijski fond (AIF) uglavnom je namijenjen ulagateljima s više iskustva i znanja (tzv. profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima). Poslovanje UCITS fondova regulirano je Zakonom o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, a poslovanje AIF-ova uređuje Zakon o alternativnim investicijskim fondovima. Navedeni zakoni usklađeni su s propisima Europske unije.

UCITS fondovi strože su i detaljnije regulirani u odnosu na AIF-ove i njihovo je poslovanje ujednačeno na razini cijele Europske unije. Jedna je od važnijih razlika između UCITS fondova i AIF-ova ta što je AIF-ovima omogućen širi raspon ulaganja u različite vrste imovina u koje UCITS fondovima nije dopušteno ulagati.

Ako razmišljate o ulaganju u investicijski fond, trebate prije svega razmotriti koliko ste rizika spremni preuzeti. O tome više u temama koje detaljnije objašnjavaju pojedine vrste fondova.

Mješoviti, uravnoteženi, novčani

Cilj je rada svakog fonda ostvariti prinos svojim ulagateljima. Razlikuju se prema investicijskoj strategiji pomoću koje ostvaruju određeni cilj. Tako su neki specijalizirani samo za ulaganja u dionice, neki u obveznice, dok su neki hibridni jer ulažu u više vrsta financijskih instrumenata i tada se nazivaju mješovitim ili uravnoteženim (engl. balanced) fondovima.

Fondovi se dijele i prema industrijama u koje ulažu, vrstama tvrtki u koje ulažu (primjerice, u startupove ili brzorastuće tvrtke), neki su usmjereni regionalno itd.

Dionički su fondovi rizičniji od mješovitih jer su, zbog prirode ulaganja, više ovisni o fluktuacijama cijena dionica u koje ulažu, dok je rizik kod uravnoteženih manji jer im je portfelj raznovrsniji. To znači i da je rizik ulaganja u te fondove raspršeniji jer ti fondovi, osim u dionice, ulažu i u obveznice (državne i korporativne) i ostale financijske instrumente.

Tu su i obveznički i novčani fondovi koji zaradu svojim ulagačima nastoje ostvariti ulažući u raznovrsne vrijednosnice s fiksnim prihodom (primjerice, obveznice ili trezorski zapisi) ili likvidne instrumente na tržištu novca.

Za većinu ulagača najvažnije je to što je pri ulaganju u investicijske fondove rizik potpunog gubitka njihova uloga manji nego u slučaju njihova direktnog ulaganja u svega nekoliko financijskih instrumenata zbog raznovrsnosti vrijednosnih papira u portfelju fonda, a što diferencira rizik od potencijalnog gubitka.

To naravno ne znači da je ulaganje u investicijski fond sigurno jer i oni ovise o tržištu na koje ulažu pa mogu, u nepovoljnim uvjetima, izgubiti na vrijednosti, a posljedično gube i oni koji su u taj fond uložili.

Sva detaljnija objašnjenja o vrstama fondova potražite u edukativnoj Hanfinoj brošuri.

Preporuke za ulagače i uloga regulatora

Ako vam se čini da je ulaganje u investicijske fondove pravi izbor za vas, ovdje možete pronaći popis svih investicijskih fondova i društava za upravljanje investicijskim fondovima koja imaju odobrenje za rad, uključujući i fondove iz zemalja članica Europske unije kojima je dopušteno nuditi udjele u Hrvatskoj.

Kako podnijeti prigovor?

U slučaju nezadovoljstva investicijskim fondom u kojem ste ulagatelj, imate na raspolaganju nekoliko mogućnosti. Uvijek možete izići iz fonda i ulaganje povjeriti drugom društvu za upravljanje investicijskim fondovima. Nadalje, možete podnijeti pritužbu društvu za upravljanje, koje je dužno uspostaviti i ostvarivati primjerene postupke da bi se takve pritužbe rješavale na primjeren način.

Ako ne zaprimite pisani odgovor društva za upravljanje ili je prigovor odbijen, a vi smatrate kako je društvo za upravljanje prekršilo odredbe zakona iz nadležnosti Hanfe, predstavku možete dostaviti Hanfi na adresu e-pošte potrosaci@hanfa.hr. Na Hanfinim internetskim stranicama navedene su upute za podnošenje predstavke i potrebna dokumentacija.

Rješavanje sporova

Ujedno je društvo za upravljanje dužno osigurati uvjete za izvansudsko rješavanje sporova arbitražom između društva za upravljanje i ulagatelja u fondove kojima društvo upravlja. U slučaju nemogućnosti rješavanja spora izvansudskim putem kao ulagatelj imate mogućnost pokretanja postupka radi ostvarivanja svojih prava pred nadležnim sudom.