ŠTO SE DOGAĐA S CIJENAMA?

Gospodarstvo neke države sastoji se od puno čimbenika i dijelova, a mnogo toga utječe i na tvrtke i na potrošače. Što inflacija zapravo radi novcu građana i poduzetnika?

Biste li svakoga mjeseca kada vam „sjedne plaća” uzeli novčanicu od 200 kuna iz svojeg novčanika i zapalili je? Pa naravno da ne biste. No upravo to radite svakog mjeseca ako:

·       ne planirate svoju potrošnju (kupovinu)

·       kupujete previše proizvoda koje na kraju ili bacite ili ne koristite

·       ne pazite na potrošnju energenata (struja, plin, gorivo).

Mnogi će reći da je to fantaziranje i da to ionako nema smisla. Možda i ima smisla u pogledu toga da se ne kupuje previše odjeće i obuće, ali ostalo ne.

Gdje sve počinje?

No krenimo ispočetka. Gospodarstvo neke države sastoji se od jako puno čimbenika i dijelova, a mnogo toga utječe i na tvrtke i na potrošače (kupce). Da bismo objasnili trenutačnu situaciju, moramo se vratiti u 2020. godinu. Današnje stanje (drastičan rast cijena energenata, inflacija, najava krize i recesije) početnu točku ima u lockdownu.

Danas, više nego ikada, ključno je paziti na novac i gdje ga i na što trošimo jer su gospodarsko-ekonomske okolnosti izazovne. Naime, nakon zatvaranja ekonomije (lockdown) tijekom 2020. i brojnih restrikcija, veliki broj tvrtki tu je godinu završio s lošim rezultatom. Podsjetimo da je 2019. bila gospodarski, ekonomski i turistički najbolja godina u povijesti Hrvatske. 

Godine 2020. sve tvrtke u Hrvatskoj imale su gotovo 744 milijarde kuna prihoda, a godinu prije (te rekordne 2019. godine) prihod je bio 796 milijardi kuna. Dakle, sve tvrtke u Hrvatskoj prodale su 52 milijarde kuna vrijednih roba i usluga MANJE.

To se odrazilo i na njihovu dobit koja je u 2020. bila gotovo 21 milijardu kuna, dok je u 2019. ta dobit bila gotovo 32 milijarde kuna, dakle 11 milijardi više.

Godinu kasnije, u 2021. godini, počelo se nadoknađivati izgubljeno, odnosno privatni je sektor zbog neizvjesnosti (nije se znalo hoće li i u 2021. doći do još jednog lockdowna i restrikcija) blago podigao cijene.

Istodobno, zbog velikih problema u svjetskim dobavnim lancima (u pogledu robe i troška prijevoza te robe koja je u Hrvatsku dolazila iz Europe, a pogotovo iz Kine) došlo je do drastičnog rasta baznih cijena. Roba koju kupujete u hrvatskim dućanima - odjeća, obuća, elektronika, pa čak i dijelovi koji se sklapaju u hrvatskim tvornicama - nije ni došla do polica trgovina i tvornica, a već je bila skuplja nego prije.

Počela su poskupljenja

Došlo je i do eksplozije rasta cijena energenata. Naime, krajem 2020. počele su rasti cijene električne energije i plina na europskim burzama, što je dovelo do toga da je u 2021. godini ta cijena bila nevjerojatnih 170 posto viša.

To je uzrokovalo enormno veće račune električne energije i plina hrvatskim poduzetnicima. Recimo, neki su poduzetnici su 2022. godini 40.000 kuna za jedan mjesec platili nevjerojatnih 120.000 kuna za električnu energiju. Tu razliku od 80.000 kuna u konačnici će platiti kupci tog poduzetnika kroz višu cijenu proizvoda i usluga.

Ruska invazija na Ukrajinu dodatno je stvorila kaos, što je prouzročilo nevjerojatne poremećaje, ne samo u dobavnim lancima nego i u cijenama energenata, a posebice u cijenama goriva.

Naime, cijena goriva koja je tijekom 2020. bila iznimno niska (pala je na oko 7,50 kuna po litri) i kretala se na kraju godine oko devet kuna, tijekom 2021. skočila je na oko 11,30 kuna, što je viša cijena nego rekordne 2019. godine. 

A tijekom 2022., zbog rata u Ukrajini, došlo je do kolapsa. Poremećaji na tržištima bili su toliko snažni da je cijena krenula naglo uzbrdo, zbog čega je i Vlada morala reagirati s nekoliko uredbi i odluka kojima su, za sada, zauzdali cijene goriva koje se kreću oko 13 kuna po litri, što je i dalje značajno viša cijena nego ikada do sada.

No ta cijena goriva itekako utječe na konačne cijene proizvoda i usluga. Uzmimo za primjer jedan kamion koji ima rezervoar od 1.500 litara. Sada se taj rezervoar puni za 19.620 kuna, što je za 4.270 kuna više nego lani. A taj dodatni trošak prelio se na cijenu prijevoza, odnosno, u konačnici, na proizvode koje je taj kamion prevozio.

No osim za poduzetnike (koji zbog poskupljenja moraju podići finalne cijene svojih roba i usluga), cijena energenata drastično je skočila i za cijelu javnu upravu (ministarstva, županije, gradove, općine, državne agencije). Primjerice, jedan grad plaćao je oko 250.000 kuna mjesečno za električnu energiju, a sada je ta cijena električne energije milijun kuna. Dakle, tijela javne vlasti morat će naći dodatan novac za plaćanje tih troškova, što znači da će ga morati povući iz drugih izvora.

A to znači da će možda zaustaviti planirane projekte, izgradnju neke ceste, obnovu neke zgrade ili nešto treće. Koliko će javna uprava moći izdržati taj pritisak nije poznato, pogotovo u onom najosjetljivijem dijelu – vrtićima.

Primjerice, jedan vrtić godišnje plaća 170.000 kuna za električnu energiju. Sada će ta cijena biti preko 300.000 kuna. Koliko će taj vrtić (i gradska uprava) moći izdržati taj trošak prije nego ga preliju na konačnu cijenu koju plaćaju roditelji?

Udari sa svih strana

Dakle, u posljednje dvije godine ključni faktori i poremećaji bili su:

-         zatvaranje gospodarstva (lockdown)

-         dizanje cijena kako bi se nadoknadilo manje prihode

-         rast cijena električne energije i plina

-         rast cijena goriva.

Rast svih tih komponenti doveo je do snažnog rasta inflacije.

Inflacija je, najjednostavnije rečeno, prosjek cijena određenih dobara i usluga. U konačnici, inflacija pokazuje koliko naš novac manje vrijedi, odnosno koliko za istu plaću možemo kupiti manje proizvoda i usluga mjesečno. 

(Referentne) kamatne stope

Vrlo se često u posljednje vrijeme u medijima čuje: rastu kamatne stope, američki FED podigao je kamatne stope, europski ECB diže kamatne stope, rast će kamatne stope na kredite, i tako dalje. No što zapravo znači ta kamatna stopa FED-a ili ECB-a ili bilo koje druge središnje banke u svijetu?

Referentna kamatna stopa zapravo je cijena po kojoj se banke međusobno zadužuju (da, banke imaju novac svojih štediša i njime upravljaju, no međusobno jedna drugoj posuđuju novac). To je, jednostavno rečeno, temeljna (bazna) cijena novca.

Zašto je ta kamatna stopa važna? Nju određuju središnje banke. A zašto je sada podižu? Zato što središnje banke ovim potezom poskupljuju zaduživanje i time žele postići da se građani i poduzetnici teže zadužuju i da se novac usmjeri u štednju. Obrnuta je situacija kada je inflacija iznimno niska (odnosno kada je inflacija negativna, a tada se to zove deflacija).

Ključno je istaknuti da je referentna kamatna stopa temelj za određivanje kamatne stope na kredite. Primjerice, banka kaže da je kamatna stopa na kredit 2 posto. Od tih 2 posto, referentna stopa je, primjerice, 0,5 posto. Ostatak do 2 posto je marža banke koja plasira kredit.

Kada se dižu referentne kamatne stope, podižu se i kamatne stope na kredite, osim kod onih kredita koji imaju fiksnu kamatnu stopu.

Građanima i poduzetnicima koji imaju fiksnu kamatnu stopu podizanje referentne stope ništa ne znači, a onima koji imaju promjenjivu stopu vrlo će vjerojatno porasti kamatna stopa, a samim time na kraju i rata/anuitet kredita.

Povećanjem kamatnih stopa smanjuje se kupovna moć, manje se troši i u konačnici padaju cijene. A to znači da pada inflacija.

Kako se inflacija izračunava?

Državni zavod za statistiku prati kretanje cijena oko 890 dobara i usluga koje kupuje prosječno kućanstvo u Hrvatskoj. Ta potrošačka košarica uključuje:

-         hranu, pića i cigarete

-         energiju

-         industrijske proizvode, kao što su primjerice odjeća i obuća, namještaj, kućanski aparati, automobili, mobiteli

-         različite usluge povezane s prijevozom, komunikacijama, ugostiteljstvom, rekreacijom i dr.

Prosječno kućanstvo u Hrvatskoj u pravilu najviše troši na hranu i energiju (uključujući gorivo za osobne automobile), na koje otpada više od 40 posto izdataka, a mnogo manje troši, primjerice, na usluge rekreacije i kulture, čiji je udio u ukupnim izdacima oko 5 posto.

Što se dogodilo?

Kada uzmemo u obzir drastičan rast cijena energenata koji se prelio na cijenu konačnih proizvoda i usluga, jasno je zašto je inflacija u Hrvatskoj prešla 10 posto. A to znači da s prosječnom plaćom možete kupiti manje roba i usluga mjesečno.

Primjerice, prosječno kućanstvo je, prema podacima DZS-a, u 2019. trošilo 1.200 kuna na gorivo. To je oko 121 litra benzina mjesečno. Danas prosječno kućanstvo za tu istu litražu troši 1.633 kune mjesečno, odnosno 433 kune više.

Nadalje, na hranu je prosječno kućanstvo te 2019. trošilo oko 2.044 kune mjesečno. Danas je cijena hrane za oko 20 posto (kod nekih proizvoda znatno više) viša nego tada. To znači da za istu količinu proizvoda plaćamo 400 kuna više.

Pretpostavka je da vam je plaća ostala ista, što znači da danas ne možete kupiti istu količinu proizvoda i usluga kao te 2019. Za iste biste stvari trebali potrošiti gotovo 900 kuna više nego 2019. godine.

To je inflacija. Vaša plaća, koja se vrlo vjerojatno nije mijenjala, ne podnosi istu količinu proizvoda i usluga. Vaša plaća, koliko to god čudno zvučalo, vrijedi manje.

Kriza i recesija

Iako se u konačnici troši jednako (isti iznos), manja je potrošnja. To znači da se kupuje manje proizvoda i usluga. A to izravno utječe na kretanje gospodarstva i potiče krizu i recesiju. Recesija je zapravo kontinuirani pad gospodarstva. Definicija kaže da recesija službeno nastupa kada dva uzastopna tromjesečja BDP jedne države pada.

Iako je to statistički podatak, koji prosječni građanin ne doživljava previše, negativan predznak znači da su tvrtke u Hrvatskoj prodale manje proizvoda i usluga te da su manje zaradile (pojam zarade u Hrvatskoj zapravo ne postoji u računovodstvu, ali se kolokvijalno koristi kao pojam prihoda i dohotka).

Temelj rasta hrvatskog gospodarstva je potrošnja (što posebice imamo prilike vidjeti tijekom turističke sezone i u prosincu kada se masovno kupuje prije božićnih blagdana), a ako se kupuje manje proizvoda i usluga, logično je da dolazi pad. Pogotovo u situaciji kada je inflacija visoka, odnosno za istu plaću može se kupiti manje stvari.