ZAŠTO UGOVORITI POLICU ŽIVOTNOG OSIGURANJA?

U mnogim europskim zemljama postoje porezne olakšice za životna osiguranja, što svakako povećava sklonost građana prema kupnji osigurateljnih proizvoda.

Osiguranje, posebno životno, često se doživljava kao luksuz, a ne kao nužnost, osobito u društvu koje je još uvijek u fazi rasta standarda. Osim ekonomskih razloga, prepreka su nerijetko i kulturne razlike u pristupu štednji i osiguranju. U mnogim zapadnim zemljama osiguranje je duboko ukorijenjeno u društvenim navikama, dok su u Hrvatskoj ljudi skloniji klasičnoj štednji ili ulaganju u nekretnine. Razlozi za manji interes za životna osiguranja svakako leže i u nedovoljnoj brizi za vlastitu budućnost i u nedovoljno razvijenoj svijesti o kulturi osiguranja, ali i u manjku osobne odgovornosti. U protekla dva desetljeća ukupna premija osiguranja po stanovniku u Hrvatskoj porasla je s 250 na 424 eura, no udio životnih osiguranja, koji je prije 20 godina iznosio oko 26 posto ukupne zaračunate premije, danas se kreće oko 17 posto.

Primjerice, u prvih 11 mjeseci 2024. ukupna premija osiguranja u RH iznosila je 1,74 milijarde eura, a od toga se svega 295,4 milijuna eura odnosno 17 posto odnosi na premiju životnih osiguranja. Ni u usporedbi s građanima EU-a pokazatelji za životna osiguranja nisu sjajni jer građani u Hrvatskoj ugovaraju police životnog osiguranja čak sedam puta manje u odnosu na prosjek Europske unije. Uz to, značajan dio građana Hrvatske koji posjeduje police životnog osiguranja ima ih samo zato što su takve police uvjet za dobivanje nekih kredita, recimo stambenog ili nenamjenskog. Sve to ukazuje na to da životno osiguranje u Hrvatskoj još nije dovoljno prepoznato kao alat za financijsku sigurnost ili buduću stabilnost iako taj specifični osigurateljni proizvod posjeduje komponentu osiguranja, ali, ovisno o tipu ugovorene police, i štednu i ulagačku komponentu.

Od 2002. na tržištu postoji i donekle konkurentan proizvod, dobrovoljno mirovinsko osiguranje, koji ima ugrađenu i komponentu sigurnosti za obitelj u slučaju da osiguranik premine u razdoblju štednje jer obitelj nasljeđuje novac s računa.

U mnogim europskim zemljama postoje porezne olakšice za životna osiguranja, što svakako povećava sklonost građana prema kupnji osigurateljnih proizvoda, no u Hrvatskoj one ne postoje iako je bilo pokušaja da se uvedu.

Udio životnih osiguranja u ukupnoj premiji prije financijske krize 2008. u Hrvatskoj je iznosio oko 26 posto, dok se danas kreće oko 17 posto. Razloge za to treba tražiti i u niskim kamatnim stopama jer mnogi građani prvenstveno gledaju na životna osiguranja kao na priliku za štednju, zanemarujući osiguravajuću komponentu.

Prednost životnog osiguranja

Premda se stalno bilježi rast štednje građana u bankama te rast depozita u bankama, građani taj novac i dalje ne usmjeravaju na životna osiguranja. A značajna prednost životnog osiguranja u odnosu na klasičnu štednju leži u tome što to osiguranje prvenstveno podrazumijeva zaštitu za članove obitelji u slučaju smrti osiguranika, dok s druge strane samo u slučaju doživljenja to mogu biti sredstva kojima će se, primjerice, riješiti minusi ili kartični troškovi nakon odlaska u mirovinu i smanjenja prihoda. 

Prednost je životnog osiguranja i mogućnost dodatnog osiguranja za slučaj invalidnosti koja je posljedica nesretnog slučaja, što može uvelike pridonijeti financijskoj stabilnosti osiguranika. Polica životnog osiguranja može uključivati i pravo na isplatu određenog dijela sredstava za slučaj primjerice jedne od dvadesetak teških bolesti, među kojima je i karcinom, ali to ponajprije ovisi o ugovorenoj polici i društvu za osiguranje kod kojeg je ona ugovorena.

No kod ugovaranja životnog osiguranja valja dobro procijeniti svoje mogućnosti jer se ugovoreni način i dinamika plaćanja premije ne bi smjeli mijenjati bez prethodnih izmjena uvjeta ugovora u suradnji s osigurateljem.

Vrste životnog osiguranja

U Hrvatskoj je najpopularnije klasično i mješovito životno osiguranje, rentno životno osiguranje i investicijsko životno osiguranje.

Građani Hrvatske najčešće se odlučuju za proizvode klasičnog mješovitog osiguranja za slučaj smrti i doživljenja, prvenstveno jer polica navedenog proizvoda sadrži dvije komponente: riziko, koja pruža financijsku zaštitu obitelji kroz isplatu osiguranog iznosa za slučaj smrti osiguranika tijekom trajanja osiguranja, te štednu komponentu, koja omogućava isplatu za slučaj doživljenja odnosno isteka police. Police riziko osiguranja odnosno osiguranja samo za slučaj smrti proizvod su koji za relativno male iznose premija omogućava isplate velikih osiguranih svota te tako pruža zaštitu obitelji u slučaju da se osiguraniku dogodi ono najgore. Mnogi ljudi, naime, nisu svjesni rizika smrtnosti u mlađim i srednjim godinama i općenito manje razumiju financijske implikacije za ostale članove obitelji ako glavni izvor prihoda u obitelji premine.

Ugovaranjem dopunskih osiguranja uz osnovnu policu mogu se osigurati i druge životne situacije u kojima se mogu pojaviti pojačani materijalni izdaci – primjerice nastup teške bolesti, trajni invaliditet, liječenje u bolnici zbog nesretnog slučaja i slično.

Rentna osiguranja najčešće se sklapaju kao dodatni izvor prihoda učenicima, studentima ili pak mirovini osiguranika. Rentno osiguranje podrazumijeva da tijekom određenog razdoblja uplaćujete premiju osiguranja, da biste, u skladu s uvjetima dogovorenim s društvom za osiguranje, u određenom trenutku počeli dobivati periodične isplate (rente) kao dopunu mirovini tijekom određenog razdoblja ili doživotno. Isplata rente može početi odmah nakon uplate cjelokupne premije ili nakon određenog broja godina. Visina rente unaprijed se određuje ugovorom, a može biti jednaka u svakom periodu, rastuća ili padajuća. Takvim osiguranjem možete nadopuniti svoje prihode u mirovini ili omogućiti nasljedstvo svojoj djeci i unucima. To upućuje na zaključak da nam je dodatna štednja, uz kombiniranje različitih proizvoda, vrlo poželjno rješenje u ostvarivanju određenih ciljeva u zreloj dobi i osiguranju dovoljnih prihoda za starost. Pritom je izuzetno važno procijeniti vlastite mogućnosti, odrediti glavne životne ciljeve i dobro razmisliti kako određeni financijski proizvodi mogu pomoći u njihovu ostvarenju. I vrijedi znati da, suprotno uvriježenom mišljenju, police životnog osiguranja nisu nešto što je nemoguće priuštiti.

Dok su mlađi, ljudima je važnije znati da su osigurali određenu zaštitu za obitelj u slučaju da im se nešto dogodi, dok u zrelim godinama dolazi na red i briga o tome kako će živjeti u mirovini, pa je vrlo važno sastaviti štedni plan koji to uzima u obzir. U oba slučaja mudro je imati i životno osiguranje, makar i uz minimalno izdvajanje.

Kada je riječ o policama investicijskog osiguranja života, velik je dio građana skeptičan s obzirom na to da se radi o proizvodima osiguranja života kod kojih isplata iz osiguranja ovisi o kretanjima financijske imovine na koju su vezani takvi proizvodi te postoji mogućnost da klijenti izgube dio uloženih sredstava. Kod nekih polica osiguranici mogu i sami odabrati u koje će se financijske instrumente ulagati premija i time snositi rizik ulaganja. Imovina po polici pritom ovisi o kretanju cijena financijskih instrumenata. Prilikom sklapanja takvih ugovora društvo za osiguranje treba pisanim putem obavijestiti o prospektu i strukturi ulaganja.

Važan dio financijske stabilnosti

Proizvodi životnog osiguranja obično se prodaju na dugoročni period, na nekoliko desetljeća, predstavljaju važan dio financijske stabilnosti i dobrobiti obitelji u budućnosti te se mogu pojmiti i kao oblik dugoročnog ulaganja. Pritom treba voditi računa o svim ugovorenim elementima police osiguranja, uključujući i utjecaj inflacije. Te police pružaju obiteljima nužnu financijsku podršku u slučaju iznenadnih događaja, smanjujući financijsku nesigurnost u situacijama koje mogu imati dugoročne negativne posljedice.

Polica životnog osiguranja može se iskoristiti i u druge svrhe poput uzimanja predujma od društva za osiguranje ili kao jamstvo/kolateral prilikom podizanja kredita u banci. Dodatna prednost životnog osiguranja svakako je mogućnost ugovaranja široke palete dopunskih pokrića od raznih nezgoda, teško bolesnih stanja, malignih bolesti i sl., a ponekad i pravo na postotak od osigurane svote pri rođenju prvoga djeteta, što životno osiguranje čini dinamičnim i fleksibilnim proizvodom.

Ako sumiramo, sljedeće su neke prednosti životnog osiguranja: stvara se kapital za budućnost; na sredstva koja se ulažu, ovisno o tipu police, može se pripisivati i dobit; štitimo sebe i obitelj za slučaj bolesti ili nezgode ako je tako ugovoreno, a zaštitili smo obitelj i u slučaju smrti jer će im biti isplaćena osigurana svota; prilikom traženja kredita u bankama polica se može založiti kao instrument osiguranja kredita, odnosno može nam služiti kao jamstvo; postoji mogućnost podizanja predujma na policu; životno osiguranje može se iskoristiti i kao porezna olakšica.

Što ako se polica više ne može plaćati?

Smanjenje plaća i mirovina, gubitak zaposlenja, povećane rate kredita i sl. razlozi su zbog kojih se osiguranici odlučuju na raskid svog ugovora o životnom osiguranju čak i onda kada im to, zbog uvjeta otkupa, donosi značajan gubitak. Za osiguranika je prijevremeni raskid police životnog osiguranja u pravilu najgore moguće rješenje. Naime, u slučaju raskida osiguranja osiguraniku se isplaćuje otkupna vrijednost police umanjena za troškove sklapanja ugovora, ugovorene rizike i ostalo, što znači da osiguranik tek nakon isteka polovice osiguranja otkupom police može dobiti samo nominalan iznos uplaćene premije bez ikakve dobiti. Još je gora situacija ako se ugovor raskida unutar prve dvije do tri godine. Tada osiguranik ne može računati ni na kakav povrat uplaćene premije.

Ako ugovorite policu osiguranja sa štednom komponentom, a željeli biste odustati, policu životnog osiguranja možete kapitalizirati ili otkupiti pod određenim uvjetima. Kapitalizacija police životnog osiguranja znači da ugovor o osiguranju i dalje traje, no premija osiguranja više se ne plaća te se osigurana svota smanjuje. Pritom je uvjet da su plaćene najmanje tri godišnje premije.

No umjesto otkupa police treba, ako je to ikako moguće, pribjeći jednom od sljedećih rješenja koje uglavnom nudi većina osiguratelja, ovisno o tome što je ugovoreno, a to su: kapitalizacija police gdje obveza plaćanja više ne postoji, a osiguranje je na snazi do isteka trajanja, ali sa smanjenom svotom osiguranja; smanjenje iznosa godišnje premije; ukidanje dodatnog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja, što se može ponovo obnoviti kad vam to mogućnosti dopuste; mirovanje (moratorij) koje može iznositi najviše 12 mjeseci, a u tom razdoblju ne postoji obveza osiguranika za plaćanje premije; ili predujam na policu koju osiguratelji nude uz određenu kamatnu stopu.