ZAŠTO VEĆINA GRAĐANA NEMA FINANCIJSKI PLAN PRIPREME ZA MIROVINU?

Svi smo mi većinom svjesni da je štednja za mirovinu važna, ali koliko uistinu štedimo?

Prema istraživanjima oko 40 % Amerikanaca smatra da će biti „čudo“ ako budu financijski sigurni u mirovini.[1] Postavlja se pitanje, ako smo svjesni važnosti mirovinske štednje, zašto nemamo adekvatan plan pripreme za mirovinu?

Osnovni je problem nedostatak snage volje.

Jedan od odgovora možda leži u nedostatku snage volje. Odnosno, pokušavamo štedjeti za mirovinu, ali često smo spriječeni u tim pokušajima. Pokušajmo to objasniti na primjeru novogodišnje odluke. Krajem godine većina ljudi razmišlja o svemu što su u toj godini postigli te što bi voljeli postići u onoj sljedećoj. Često se te odluke odnose na zdravlje ili štednju, primjerice, od 1.1. počet ću vježbati. Znate da je vježba važna za održavanje vašeg zdravlja i doprinosi vašem osobnom razvoju, osjećate se bolje, imate više energije i sl., no onog trenutka kada stvarno trebate početi vježbati, nešto vas u tome spriječi i odgađate svoju odluku, najčešće do sljedeće nove godine, kada donosite nove odluke.

Slična situacija događa se i prilikom kreiranja plana za mirovinu, odnosno plana štednje za mirovinu. Svjesni smo da bi za nas to bilo dobro, da moramo misliti na budućnost, međutim, uvijek se nađemo u situaciji da nam je u tom trenutku nešto važnije od odluke o mirovini, zbog čega ćemo posljedice osjetiti u dalekoj budućnosti.

Zašto razmišljamo kratkoročno?

Odgovor možemo pronaći u izreci poznatog ekonomista Adama Smitha: „Užitak koji ćemo osjećati za 10 godina nakon neke akcije malo nam znači u usporedbi s užitkom koji osjećamo u svakodnevnim aktivnostima“. Smith smatra da je snaga volje nužna kako bismo se mogli nositi s problemom kratkovidnosti.[2] S problemom samokontrole povezuje se i hiperbolično diskontiranje.

Hiperbolično diskontiranje odnosi se na sklonost da radije biramo niže nagrade u sadašnjosti nego potencijalno više nagrade u budućnosti.

Hiperboličko diskontiranje stoga može dovesti do donošenja lošijih odluka jer potiče impulzivnost i trenutačno zadovoljstvo. Odluke koje daju prednost kratkoročnom zadovoljstvu često zanemaruju i umanjuju našu dugoročnu dobrobit.[3] Primjerice, imate višak novca i umjesto da taj novac stavite na štednju za mirovinu, koja bi vam mogla donijeti koristi u budućnosti, vi se odlučujete na kupnju nove odjeće, sata ili nekog drugog dobra, koje će vam donijeti trenutačno zadovoljstvo. Ekonomist David Laibson pomoću hiperboličkog diskontiranja pokušao je objasniti zašto ljudi imaju visoke dugove po kreditnim karticama, a relativno niske stope štednje za mirovinu. Kada razmišljamo o mirovini i dalekoj budućnosti, koristimo manju diskontnu stopu za odgođene nagrade. U skladu s hiperboličnim diskontiranjem pojedinci će biti nestrpljiviji u kratkom roku, a strpljiviji u dugom roku kada donose financijske odluke.[4] Prema teoriji hiperboličnog diskontiranja bili biste skloniji odabrati 100 kuna danas nego 105 kuna sutra, međutim, kada biste imali izbor dobiti 100 kuna za 3 mjeseca ili 105 kuna za 3 mjeseca i jedan dan, bili biste voljni pričekati još taj jedan dan i odabrati 105 kuna. Jedan od načina prevladavanja problema samokontrole i hiperboličnog diskontiranja jest automatizacija štednje trajnim nalogom. Pokušajte prvi korak napraviti tako!


[1] CNBC, The new road to retirement https://www.cnbc.com/2021/09/14/36percent-of-americans-say-they-wont-have-enough-to-retire-report-finds.html

[2] R. Thaler Nerazumno ponašanje

[3] Samson, A. (2017). The Behavioral Economics Guide 2017. Behavioral Science Solutions.

[4] Harris, C., & Laibson, D. (2003). Hyberbolic Discounting and Consumption. Econometric Society Monographs, 35, 258-297.