U svijetu investiranja, jedan od najpodcjenjenijih, a pritom najopasnijih neprijatelja nije tržišna volatilnost, nego naš vlastiti um. Pogotovo kada nas uvjeri da smo sposobniji, informiraniji ili precizniji nego što stvarno jesmo. Konkretno, riječ je o fenomenu poznatom kao iluzija kontrole, psihološkoj zamci koja nas uvjerava da imamo moć nad ishodima koji su zapravo izvan našeg utjecaja.

Iluzija kontrole posebno je česta među malim, pojedinačnim ulagačima – onima koji samostalno upravljaju svojim ulaganjima, često bez jasne strategije ili sustavne analize. To ne znači da su svi ulagači podložni istim zamkama – profesionalni investitori razvijaju mehanizme kojima svjesno umanjuju utjecaj ovakvih psiholoških distorzija, o čemu će biti riječi u nastavku.

Što je iluzija kontrole?

Iluzija kontrole je tendencija da precijenimo vlastiti utjecaj nad ishodima događaja, čak i kada su ti događaji nasumični. Koncept je prva definirala psihologinja Ellen Langer još sedamdesetih godina prošloga stoljeća¹. Primjerice, ljudi često preferiraju sami odabrati brojeve za lutriju, vjerujući da time povećavaju šanse za dobitak, iako je vjerojatnost ista kao i kod automatski generiranih brojeva.

U kontekstu ulaganja to se manifestira vjerovanjem da vlastitim radnjama, odnosno učestalim kupovanjem i prodajom dionica, analiziranjem grafikona, praćenjem vijesti i sl., možemo kontrolirati tržišni ishod. No tržište kapitala, unatoč prividu predvidivosti, ne „sluša” naše poteze, već reagira na niz globalnih, ekonomskih, geopolitičkih i emocionalnih faktora.

Zašto smo podložni ovoj iluziji?

Ljudi intuitivno teže predvidivosti; naš mozak ne voli nesigurnost. Kada ostvarimo pozitivan ishod, često ga pripisujemo vlastitim sposobnostima, dok neuspjehe objašnjavamo vanjskim, nepredvidivim faktorima. Jedno istraživanje pokazalo je da čak 72 % ulagača vjeruje da su ostvarene dobiti rezultat njihove analize, dok gubitke pripisuju tržišnoj volatilnosti².

Taj osjećaj kontrole dodatno raste s količinom dostupnih informacija. U eri interneta, informacije su nam nadohvat ruke, no naša sposobnost njihove obrade nije se razvila jednakom brzinom. Preopterećenost informacijama (engl. information overload) označava stanje u kojem je količina podataka prevelika da bismo ih učinkovito filtrirali i razumjeli, a koje često dovodi do slabije kvalitete odlučivanja³. Naime, više informacija ne znači nužno i bolje odluke.

Ovaj problem postaje još izraženiji kada je razina financijske pismenosti niska. Istraživanja pokazuju da pojedinci s ograničenim znanjem o financijama osjećaju veći pritisak pri donošenju odluka, čak i kada im se informacije pojednostave ili broj opcija smanji⁴. U takvom okruženju lako nastaje privid da imamo kontrolu, i to upravo zato što smo zatrpani podacima koje zapravo ne razumijemo u cijelosti.

Kako se iluzija kontrole očituje?

Jedan od najčešćih načina na koji se iluzija kontrole očituje u praksi jest kroz pokušaj tzv. tempiranja tržišta (engl. market timing), odnosno uvjerenje da možemo točno procijeniti kada je pravi trenutak za kupnju ili prodaju određenog ulaganja⁵. Takav pristup često vodi do obrazaca ponašanja koji dugoročno mogu negativno utjecati na uspjeh ulaganja.

Ulagači koji vjeruju da mogu „pogoditi” optimalne trenutke na tržištu često ulaze u ciklus učestalog trgovanja, uvjereni da stalnim aktivnostima povećavaju kontrolu nad ishodom. No upravo ti najaktivniji sudionici tržišta nerijetko ostvaruju niže prinose u odnosu na pasivnije ulagače⁶, ponajviše zbog viših transakcijskih troškova, pogrešnih procjena i emocionalnog reagiranja. Česta je i koncentracija ulaganja u mali broj instrumenata ili sektora, primjerice ulaganje većeg dijela portfelja u jednu dionicu ili industriju za koju postoji snažan subjektivan dojam da će ostvariti izniman rast. Takve odluke često se temelje više na osjećaju nego na analizi, što povećava izloženost riziku.

Uz to, ulagači pod utjecajem iluzije kontrole mogu zanemariti osnovna načela diversifikacije, kao i upozorenja ili preporuke koje dolaze iz stručnih izvora. Povjerenje u vlastitu sposobnost nadmašivanja tržišta tada postaje prepreka racionalnom donošenju odluka, osobito u nestabilnim tržišnim uvjetima.

Ponavljanje povijesti: dot-com, kriptovalute i meme dionice

Iluzija kontrole nije nov fenomen. Tržišna povijest obiluje primjerima u kojima su ulagači precijenili vlastitu sposobnost predviđanja kretanja tržišta. Jedan od najupečatljivijih slučajeva zbio se krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, tijekom dot-com balona, kada su mnogi ulagali u tehnološke tvrtke bez prihoda ili održivog poslovnog modela, uvjereni da je dovoljno „biti u tehnologiji” kako bi ulaganje bilo uspješno. Kada je balon puknuo, indeks NASDAQ pao je za 78 %, a brojni su ulagači u panici prodavali i time propuštali kasniji oporavak tržišta⁷.

Slična dinamika ponovila se 2021., s naglim porastom interesa za kriptovalute i tzv. meme dionice – dionice koje su stjecale popularnost uglavnom putem društvenih mreža, a ne na temelju poslovnih rezultata. Brojni su ulagači, potaknuti viralnim preporukama i vlastitim uvjerenjem da mogu prepoznati „sljedeći veliki dobitak”, ulagali značajne iznose u instrumente čiju su stvarnu vrijednost često zanemarivali. Kada je tržište počelo padati, velik broj njih suočio se s gubicima, kao i činjenicom da su umjesto analize slijedili sentiment i trendove⁸.

Pretjerano samopouzdanje: loš saveznik

Iluzija kontrole često je usko povezana s fenomenom pretjeranog samopouzdanja (engl. overconfidence bias), odnosno stanjem u kojem investitor precjenjuje vlastito znanje, sposobnost prosuđivanja ili vještinu predviđanja tržišnih kretanja. U uvjerenju da „zna bolje”, ulagač nerijetko odstupa od racionalnog plana i donosi odluke koje dugoročno mogu smanjiti uspješnost portfelja.

Jedan od najčešćih obrazaca ponašanja u tom kontekstu jest učestalo trgovanje. Istraživanja su pokazala da upravo oni investitori koji najviše trguju, vjerujući da mogu stalno „uhvatiti priliku”, ostvaruju i do 45 % niže povrate u odnosu na tržišni prosjek⁹. Takva aktivnost često nije posljedica analize, već potrebe da se potvrdi vlastita kompetencija.

Pretjerano samopouzdanje također vodi prema nedovoljnoj diversifikaciji, odnosno preuskom usmjeravanju ulaganja na određene sektore ili pojedinačne dionice. Ulagači koji su uvjereni u vlastitu sposobnost odabira „pobjednika” češće zanemaruju širinu portfelja, što ne samo da smanjuje prosječne prinose, već značajno povećava volatilnost portfelja, u nekim slučajevima i do 25 % u odnosu na uravnotežene strategije¹⁰.

Treći čest učinak pretjeranog samopouzdanja je zanemarivanje tuđih mišljenja i stručnih savjeta. Ovdje dolazi do izražaja tzv. Dunning-Krugerov efekt, tj. kognitivna pristranost u kojoj osobe s manjkom znanja često precjenjuju vlastite sposobnosti, dok stručniji pojedinci imaju realniju sliku svojih granica¹¹. U praksi to znači da se ulagači previše oslanjaju na vlastitu intuiciju, a premalo na strukturirane analize ili provjerene informacije.

Psihološke zamke koje pojačavaju iluziju

U pozadini iluzije kontrole često djeluju kognitivne pristranosti: nesvjesni misaoni obrasci koji utječu na način na koji percipiramo informacije i donosimo odluke. Tri takve pristranosti posebno pojačavaju uvjerenje da možemo kontrolirati ishod ulaganja, iako to nije nužno točno.

Prva je među njima pristranost potvrđivanja (engl. confirmation bias), koja nas navodi na to da tražimo i prihvaćamo samo one informacije koje podržavaju naše postojeće uvjerenje ili odluku, dok istodobno zanemarujemo ili umanjujemo važnost podataka koji joj proturječe¹². U kontekstu ulaganja to može značiti da, nakon što odlučimo investirati u određenu dionicu, svjesno tražimo vijesti i analize koje potvrđuju da je to bio dobar potez, dok istodobno zanemarujemo upozorenja ili negativne pokazatelje.

Druga je česta zamka pristranost retrospektivnog uvida (engl. hindsight bias), koja se javlja kada nakon nekog događaja imamo dojam da smo „znali” što će se dogoditi, iako to zapravo nismo mogli predvidjeti¹³. Na taj način naš mozak rekonstruira prošlost kako bi izgledalo da je ishod bio logičan i očit, čime dodatno učvršćujemo uvjerenje u vlastitu sposobnost predviđanja budućih kretanja.

Treća je pristranost nedavne pojave (engl. recency bias), sklonost da veću važnost pridajemo najnovijim informacijama ili događajima, bez obzira na njihovu dugoročnu relevantnost¹⁴. Primjerice, ako je tržište nekoliko tjedana uzastopno raslo, ulagač može zaključiti da će se taj trend nastaviti, iako za to nema čvrstih temelja. Slično vrijedi i za padove – kratkoročni gubitak može izazvati preuranjene reakcije, poput prodaje portfelja, čak i kada to nije opravdano širim tržišnim okvirom¹⁰.

Profesionalci griješe, ali imaju alate

Iako ni profesionalni ulagači nisu imuni na psihološke pristranosti, razlika je u tome što oni djeluju unutar strukturiranih okvira koji umanjuju utjecaj impulsa i subjektivnih procjena. Umjesto da pokušavaju predvidjeti tržište, oslanjaju se na jasne strategije, modele odlučivanja i kontrolu rizika¹⁵. Primjer je takvog pristupa Norveški državni mirovinski fond (GPFG), koji kroz dosljednu primjenu dugoročnih pravila, široku diversifikaciju i automatski rebalans portfelja ostvaruje stabilne rezultate, ne zato što „zna što će se dogoditi”, već zato što dosljedno upravlja onime što može – vlastitim procesima¹⁶.

I upravo tu leži i najvažnija lekcija za pojedinačne ulagače: tržište ne možemo kontrolirati, ali možemo kontrolirati vlastite odluke, disciplinu i način razmišljanja. Ulaganje nije natjecanje u predviđanju, već proces koji zahtijeva plan, strpljenje i dosljednost.

*Anja Tkalčević je viši analitičar koja radi u Sektoru za sistemske rizike i zaštitu potrošača u Direkciji za praćenje zaštite potrošača i edukaciju i bavi se edukacijom i promicanjem financijske pismenosti.

Literatura:

1. ^{Langer, E. J. (1975). The illusion of control. Journal of personality and social psychology, 32(2), 311.; Clark, L., & Wohl, M. J. (2021). Langer's illusion of control and the cognitive model of disordered gambling. Addiction (Abingdon, England), 117(4), 1146.}
2. ^{Ullah, S. (2015). An empirical study of illusion of control and self-serving attribution bias, impact on investor’s decision making: moderating role of financial literacy. Research Journal of Finance and Accounting, 6(19), 109-118.}
3. ^{Kashada, A., Isnoun, A., & Aldali, N. (2020). Effect of information overload on decision’s quality, efficiency and time. International Journal of Latest Engineering Research and Applications, 5(1), 53-58.}
4. ^{Agnew, J. R., & Szykman, L. R. (2005). Asset allocation and information overload: The influence of information display, asset choice, and investor experience. The Journal of Behavioral Finance, 6(2), 57-70.}
5. ^{Horonitz, M. (2013). Psihologija ekonomskog ponašanja–priručnik o osnovama bihevioralne ekonomije, Dostupno na: https://www. edunova. hr/wpcontent/uploads/2013/10. BE-prirucnik-www. edunova. hr_. pdf.}
6. ^{Barber, B. M., & Odean, T. (2000). Trading is hazardous to your wealth: The common stock investment performance of individual investors. The journal of Finance, 55(2), 773-806.}
7. ^{Dot-Com Bubble History Remains Relevant. (2022, March 10). Modern Wealth Management. Dostupno na: https://www.modwm.com/dot-com-bubble-history-remains-relevant/}
8. ^{Lee, S., Lee, Y., Lee, J., & Kim, H. (2025). A Statistical Analysis of the Relationship between Meme Stocks and Social Media. IEEE Access.}
9. ^{Barber, B. M., & Odean, T. (2000). Trading is hazardous to your wealth: The common stock investment performance of individual investors. The journal of Finance, 55(2), 773-806.; Barber, B. M., & Odean, T. (1999). The courage of misguided convictions. Financial Analysts Journal, 55(6), 41-55.}
10. ^{Goetzmann, W. N., & Kumar, A. (2008). Equity portfolio diversification. Review of Finance, 12(3), 433-463.}
11. ^{Ipatova, Ekaterina and Merheb, Khaled, Re-examining the Dunning-Kruger Effect: Objective vs. Subjective Financial Literacy in the Young and Overconfident (July 28, 2023). Dostupno na: SSRN: https://ssrn.com/abstract=4645450}
12. ^{Nickerson, R. S. (1998). Confirmation bias: A ubiquitous phenomenon in many guises. Review of general psychology, 2(2), 175-220.; Tversky, A., & Kahneman, D. (1990). Judgment under uncertainty: Heuristics and biases.}
13. ^{Fischhoff, B. (2003). Hindsight≠ foresight: the effect of outcome knowledge on judgment under uncertainty. BMJ Quality & Safety, 12(4), 304-311.}
14. ^{Kahneman, D. (2011). Fast and slow thinking. Allen Lane and Penguin Books, New York.}
15. ^{CFA Institute. (2019). Behavioral finance: The second generation (Research Foundation Publications). CFA Institute.Dostupno na: https://www.cfainstitute.org/sites/default/files/-/media/documents/book/rf-publication/2019/behavioral-finance-the-second-generation.pdf; CFA Institute. (2022). Behavioral Finance and Investment Processes. U: 2023 Level I CFA Program Curriculum. CFA Institute. Dostupno na: https://www.cfainstitute.org/sites/default/files/-/media/documents/study-session/2023-l3-studysessions-combined.pdf}
16. ^{Norges Bank Investment Management. (2025). Government Pension Fund Global: Annual report 2024. Norges Bank. Dostupno na: https://www.nbim.no/contentassets/490f9f062cfc4694b12c45f4d04ab0a5/annual_report_2024.pdf}