Početak 2025. godine obilježile su snažne oscilacije na globalnim financijskim tržištima, ponajviše zbog povećanja geopolitičkih rizika i zaoštravanja odnosa SAD-a s glavnim trgovinskim partnerima. Najave, a potom i uvođenje novih carina izazvale su zabrinutost investitora. Burze su zabilježile značajne korekcije vrijednosti zbog neizvjesnosti oko rasta globalnog gospodarstva i straha od novih inflatornih pritisaka. Ipak, nakon smirivanja retorike iz Ovalnog ureda, tržišta su postupno povratila izgubljeno povjerenje i većinom se vratila na razine s početka godine.

U takvom okruženju razumljiva je zabrinutost građana za sigurnost njihove štednje, osobito one namijenjene za mirovinu. Pitanje stabilnosti mirovinskih fondova prirodno se nameće kada tržišta prolaze kroz razdoblja povišene volatilnosti. No važno je znati da su mirovinski fondovi osmišljeni tako da mogu uspješno prebroditi ovakve izazove i očuvati vrijednost sredstava koja im je u Hrvatskoj povjerilo 2,35 milijuna članova.

Četiri su ključna razloga njihove stabilnosti: diversifikacija ulaganja, otpornost na kratkoročne krize, dugoročni pristup ulaganju te čvrsta regulacija i transparentnost poslovanja.

1. Diversifikacija ulaganja: Don't put all your eggs in one basket.

Jedno je od osnovnih pravila ulaganja diversifikacija, odnosno raspodjela sredstava na više vrsta ulaganja kako bi se smanjio rizik. Mirovinski fondovi ne ulažu sav novac u jedan oblik imovine, već ga raspoređuju između dionica, državnih i korporativnih obveznica, investicijskih fondova, pa čak i alternativnih ulaganja (slika 1.). Osim po vrstama imovine, ulaganja su i geografski raspršena – od Hrvatske i Europske unije do drugih tržišta u svijetu. Ova strategija omogućava fondovima da ublaže utjecaj negativnih događaja na jednom tržištu jer istovremeno ostvaruju prinose na drugim ulaganjima. Diversifikacija je prva linija obrane stabilnosti fonda i jedan od razloga zbog kojeg su oni otporniji na tržišne šokove.

2. Otpornost u krizama: After the storm comes the calm.

Povijest nam pokazuje da su financijska tržišta podložna krizama, pa tako i tržišta na koja ulažu mirovinski fondovi. Povijesna kretanja nam isto tako pokazuju da nakon kriza slijedi relativno brz oporavak. Primjerice, prema procjenama NBER-a^[1] prosječna kontrakcija tržišta traje oko 12 mjeseci, pri čemu izraženije kontrakcije, kao npr. globalna financijska kriza 2008., mogu trajati i do 18 mjeseci. No vrijednosti udjela u mirovinskim fondovima čak su se i tijekom takvih kriznih epizoda oporavile u razmjerno kratkom roku, a upravo tome smo svjedočili i u recentnoj epizodi s početka travnja 2025. godine (slika 2.). Jedan je od razloga za to metoda prosječnog troška (engl. cost-averaging), koja se zasniva na redovitim uplatama sredstava, primjerice na mjesečnoj frekvenciji. Takav pristup smanjuje rizik ulaganja svih sredstava u nepovoljnom trenutku, odnosno na tržišnom vrhuncu, a istovremeno omogućuje kupnju većeg broja udjela tijekom kriznih razdoblja, odnosno kada su cijene imovine niže. Dugoročno ova metoda ulaganja „uprosječuje“ cijenu ulaganja i ublažava utjecaj tržišnih oscilacija, čime dodatno doprinosi stabilnosti imovine članova mirovinskih fondova. Važno je naglasiti da mirovinski fondovi nisu dizajnirani za dnevne promjene, već za višegodišnje razdoblje. Mirovinski fondovi ne prate dnevna kretanja tržišta, već su usmjereni na ciljeve koji se ostvaruju kroz desetljeća. U takvom okviru strpljenje postaje ne samo vrlina, nego i konkretna prednost za svakog štedišu.

3. Dugoročna perspektiva: Time in market beats timing the market.

Mirovinski fondovi imaju jasnu svrhu – osigurati sredstva za kvalitetan život u mirovini. Njihova ulaganja planiraju se i provode s izrazito dugoročnom perspektivom, koja često obuhvaća razdoblja od 20, 30, pa i više godina. U tako širokom vremenskom okviru kratkoročne tržišne oscilacije imaju znatno manji utjecaj, dok dugoročni trend rasta postaje dominantan. Upravo zato, što ranije građani započnu s uplatama u mirovinske fondove, to veći potencijal imaju za ostvarenje dobiti.

Jedan od glavnih ciljeva mirovinskih fondova nije samo ostvarivanje prinosa, već i očuvanje realne vrijednosti imovine, odnosno pobjeđivanje inflacije kroz vrijeme. U tom kontekstu svi fondovi u Hrvatskoj, neovisno o kategoriji, u posljednjih deset godina ispunili su svoju temeljnu svrhu (slika 3.). Fondovi kategorije A, namijenjeni članovima s većom sklonosti riziku, više su nego udvostručili vrijednost ulaganja. Kategorija B, u kojoj se nalazi većina članova, bilježi porast vrijednosti veći od 60 %. Čak i najkonzervativnija kategorija C, koja ulaže uz minimalni rizik, uspjela je očuvati realnu vrijednost ulaganja.

4. Regulacija, nadzor i transparentnost: Trust, but verify.

Zbog njihove veličine i važnosti za cjelokupni financijski sustav i gospodarstvo mirovinski fondovi djeluju unutar strogog regulatornog okvira. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) nadzire poslovanje fondova, provjerava njihovu usklađenost s propisima i štiti interese članova. Fondovima su postavljena jasna pravila – primjerice, koliko smiju ulagati u pojedine vrste imovine, kako moraju izvještavati o svom poslovanju te visina naknada koje mogu naplatiti. Štediše također imaju pravo na uvid u rezultate fondova i mogućnost prijelaza iz jednog fonda u drugi. Ova razina transparentnosti i kontrole dodatno učvršćuje povjerenje u sustav mirovinske štednje.